Ulazite u dvoranu prikovanoga pogleda za pod i tražite red označen na vašoj ulaznici. Potom se udobno smještate i pritom kriomice promatrate nepoznatu osobu koja sjedi na mjestu pored vašega, kako biste ocijenili koliko ćete neprilika imati tijekom projekcije (hoćete li se morati boriti za rukohvat stolice, s koje je strane smjestio čašu, hoće li njegove kokice završiti u vašem krilu itd.).
Sve su to male draži upoznavanja terena! Potom, počinju najave filmova i reklame. Između najava redovito je nekoliko sekundi pauze u kojima čujete halapljivo grickanje kokica i prigušeni šapat. Potom počinje film. Napokon tišina! Svjetla se gase u potpunosti, a vas doslovno zasljepljuje jačina svjetla s platna. Pokušate pohvatati glavne likove i radnju, a i detalje. Općenito, volim otići u kino zbog atmosfere koja vlada tijekom projekcije.
Kada je kinematografija u pitanju, aluzije i očekivanja vezana za ime Sherlock Holmes svakako su zabava i razonoda uz podosta akcije i humora. Stoga ni ne začuđuje što sam se obradovala kada sam naišla na trailer filma u vrijeme reklama na jednom televizijskom programu. Najava je djelovala podosta obećavajuće, a čak me uspjela i nasmijati.
Izvor: Google
Ali moja se očekivanja, vezana za spomenuti film, nisu ispunila u potpunosti pa sam na kraju ukočene stražnjice i puna ogorčenja izjurila iz kina jer se svo ono vrijeme provedeno u kinu ispostavilo kao bačeno uzalud. Iako je najava djelovala podosta obećavajuće, ispalo je da su to zapravo i bile jedine smiješne i meni zanimljive scene iz cijeloga filma. Ono što kod filma treba naglasiti, kao jedinu prednost koja me i zadržala do ostatka filma u stolici, jesu nedvojbeno odlični efekti.
Sherlock nekoga odalami, a snimka se uspori, čujete svaki zvuk, od udarca u tijelo do padanja nekog predmeta u pozadini, vidite trzaj tijela itd. A onda se brzina vrati u normalu pa čujete i neku Sherlockovu doskočicu. Ukoliko se mene pita, film je trebalo skratiti, mnogo scena izbaciti, a i samo vrijeme, u koje je film fiktivno smješten, nije tada bilo u mogućnosti za mnoge izume i sadržaje koji su se prikazali tijekom filma.
Stoga, film djeluje nerealno jer sama priča, uklopljena u povijesni tijek, odudara zbog mnoštva sadržaja, rekvizita i predmeta koji se nikako nisu mogli smjestiti u to vrijeme pa se nekako povijesni slijed nameće kao potpuni promašaj. Iako znate da gledate fikciju, ipak očekujete nekakvo uporište da ga smjestite u fakciju, a po mome skromnom mišljenju, ovaj film to nikako nije pružio.
Izvor: Google
Zaključak svakako glasi: kada vas neki film oduševi, nemojte gledati nastavak! Tu sam spoznaju trebala usvojiti još kada sam kao dijete bila opijena Kraljem lavova. Ali skoro svake godine dogodi se ponovljeno iskustvo pa je tako i bilo s Gospodarem prstenova itd. U svakom slučaju, umjesto relaksacije dobila sam nezadovoljstvo. Osjećala sam kao da sam vrijeme bacila u vjetar, a i novce, ako ćemo iskreno.
tihana8marovic 